Tijekom 2022. i 2023., Hrvatski pravni centar u suradnji s organizacijama iz Slovenije i Bugarske, provodio je u transnacionalni projekt „Komplementarni putovi za pristup međunarodnoj zaštiti u Jugoistočnoj Europi – COMP4SEE“, sufinanciran sredstvima Fonda za azil, migracije i integraciju Europske unije i Ureda za udruge Vlade RH. Jedna od aktivnosti provedena na projektu bila je ispitivanje javnog mnijenja o migracijama i izbjeglicama.
Istraživanje je provedeno 2023. godine u Hrvatskoj, Sloveniji i Bugarskoj putem telefonskih anketa, na uzorku od po 1.000 ispitanika u svakoj zemlji. Iako se istraživanje odnosi na sve tri zemlje, u ovom ćemo se tekstu fokusirati na nalaze za Hrvatsku.
Kakav je opći stav građana prema migracijama?
Čak 48,5% građana Hrvatske smatra da je imigracija iz trećih zemalja u EU loša stvar, dok 28% smatra da je dobra. No stavovi prema migrantima znatno variraju ovisno o tome odakle dolaze i zašto dolaze. Najpozitivnije se percipiraju migranti iz drugih članica EU-a, a najnegativnije izbjeglice iz trećih zemalja (uz izuzetak Ukrajine).
Unatoč tome, većina građana slaže se da svatko može postati izbjeglica.
Koliko poznajemo prava izbjeglica?
Većina ispitanika u Hrvatskoj nije dovoljno upoznata s pravima i uslugama koje izbjeglice imaju, a kontakt s izbjeglicama u svakodnevnom životu također nije učestao. Više od polovice ispitanika nikad nije imalo izravan kontakt s izbjeglicom, iako ih dio građana povremeno susreće u svojoj okolini, osobito u Zagrebu.
Kad do takvog kontakta dođe, on se najčešće ocjenjuje neutralno, ni posebno ugodno ni neugodno, ni sigurno ni nesigurno.
Osobna iskustva i spremnost na pomoć
Hrvatska ima specifičnu povijest povezanosti s izbjeglištvom, što se vidi i u istraživanju: više od 60% građana dalo je financijsku ili materijalnu pomoć za izbjeglice, a mnogi su imali prijatelja ili člana obitelji koji su bili u toj situaciji.
Kada se govori o spremnosti da se osobno pomogne izbjeglicama, građani su uglavnom neodlučni, ni skloni ni neskloni pomoći. Najveća spremnost izražena je u ohrabrivanju drugih da pomognu, dok je najmanja spremnost za prihvat izbjeglice u vlastiti dom.
Koliko smo otvoreni prema izbjeglicama?
Većina građana bi prihvatila izbjeglicu kao susjeda ili kolegu, a nešto manje kao prijatelja. Kada se radi o emocionalno bliskim vezama, poput partnerstva ili braka s izbjeglicom (vlastitog ili djetetovog), stavovi su podijeljeni i uglavnom neutralni.
Zanimljivo je da muškarci češće nego žene prihvaćaju mogućnost veze s izbjeglicom, dok žene češće izražavaju prihvaćanje u radnom ili susjedskom okruženju.
Kako percipiramo dolazak izbjeglica i njihovu integraciju?
Velika većina građana smatra da izbjeglice najčešće dolaze u Hrvatsku nezakonito. Također, mnogi smatraju da su slabo integrirane u društvo, iako gotovo polovica građana zauzima neutralan stav.
Kad se govori o odgovornosti društva, ispitanici u prosjeku ne zauzimaju čvrst stav, niti da je društvo odgovorno, niti da nije. Ipak, postoji nešto veći konsenzus oko toga da bi izbjeglicama trebalo osigurati smještaj i podršku.
Trebaju li izbjeglice zadržati svoju kulturu?
Najveći stupanj suglasnosti građana je s tvrdnjom da izbjeglice trebaju nastaviti njegovati svoju kulturu i vjeru. S druge strane, najmanje se slažu s idejom da “izbjeglice obogaćuju kulturni život zajednice” ili da je “prirodno bojati se ljudi iz drugih kultura”.
Tko treba pomagati izbjeglicama?
Građani najviše vjeruju humanitarnim i vjerskim organizacijama, a najmanje smatraju da bi pojedinačni građani trebali pomagati. Žene i stariji ispitanici izražavaju veću razinu suglasnosti s većinom oblika pomoći.
Koje usluge bi država trebala pružati izbjeglicama?
Najviše se podržava pružanje besplatne psihološke pomoći i obrazovanja, dok je najmanje podrške za dodjelu dodatnih sredstava za stambeno zbrinjavanje. Stariji građani u prosjeku iskazuju veću razinu podrške svim mjerama.
Koliko su prihvatljive mjere za integraciju?
Većina građana smatra prihvatljivima besplatne tečajeve jezika i psihološku podršku, dok je podrška za pristup tržištu rada ili pravnu pomoć nešto niža. Neutralan stav iskazan je u pogledu davanja besplatnog smještaja.
Što je s komplementarnim putovima dolaska izbjeglica?
Komplementarni putovi predstavljaju zakoniti način dolaska izbjeglica putem primjerice humanitarnih viza, sponzorstva i humanitarnih koridora, uz jasno definirane kriterije i podršku. Građani Hrvatske, prema istraživanju, imaju neutralan stav prema ovoj ideji – nema izraženog protivljenja, ali ni jasne podrške.
Na pitanje koliko bi izbjeglica trebalo primiti kroz takve programe, odgovori su vrlo podijeljeni. Sličan udio ispitanika smatra da bi Hrvatska trebala primiti između 100 i 1.000 izbjeglica te između 1.000 i 5.000 izbjeglica, dok oko 10,5 % smatra da ne bi trebalo primiti nijednog.
Samo 12% ispitanika iz Hrvatske pokazuje osobni interes za sponzorstvo izbjeglice, što pokazuje ograničenu, ali prisutnu spremnost na osobnu uključenost. Više interesa za sponzorstvo pokazuju građani Slavonije i ispitanici s višim primanjima.
Izbjeglice iz Ukrajine – posebni tretman?
Sudionici istraživanja su u većoj mjeri podržali poseban tretman izbjeglica iz Ukrajine (poput pristupa obrazovanju, tržištu rada i smještaju), ali nisu sigurni treba li isti tretman pružiti i izbjeglicama iz drugih zemalja.
Zaključno
Istraživanje pokazuje da su stavovi građana Hrvatske prema migracijama i izbjeglicama često neutralni ili podijeljeni, ali postoje i pozitivni pomaci, osobito kad je riječ o pomoći i razumijevanju situacije u kojoj se izbjeglice nalaze. Bit će zanimljivo pratiti što će pokazati daljnja istraživanja na ovu temu.
I za kraj podsjetimo se, biti izbjeglica nije izbor, već posljedica okolnosti u kojim se nitko ne želi naći.