Pravo na uzdržavanje maloljetnog djeteta jedno je od temeljnih prava djeteta u Republici Hrvatskoj. Prvenstveno roditelji imaju pravo, dužnost i odgovornost živjeti sa svojim djetetom i skrbiti se o djetetu.
No, spletom životnih okolnosti, vrlo često se događa da roditelji djeteta, neovisno o tome jesu li bili u bračnoj / izvanbračnoj zajednici ili ne, odlučuju primjerice da neće živjeti zajedno, zbog čega je među ostalim potrebno urediti na koji način će se uzdržavati njihova zajednička maloljetna djeca.
Ovdje će se prikazati nekoliko osnovnih informacija vezanih za uzdržavanje djeteta.
Trenutno važeći Obiteljski zakon (Narodne novine 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje u tekstu: Obiteljski zakon) propisuje da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Iznimno, ako je na odgovarajući način uređeno da roditelji provode podjednako vremena s djetetom i podjednako svakodnevno skrbe o djetetu, novčano uzdržavanje za dijete može se urediti sporazumno u skladu s obiteljskim okolnostima.
Ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje ako dođe do parničnog postupka, odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta, a ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu onog roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Isto tako, u parničnom postupku, odluku o uzdržavanju sud donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja.
U odnosu na minimalnu visinu uzdržavanja maloljetnog djeteta minimalni iznos određuje se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to:
1. za dijete do 6 godina, 17% prosječne plaće;
2. za dijete od 7 do 12 godina, 20% prosječne plaće i
3. za dijete od 13 do 18 godina, 22% prosječne plaće
Iznimno, potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu se utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma:
1. ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili
2. ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanja.
Isto tako, sukladno važećem Obiteljskom zakonu, ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odlukom će jednom godišnje, a najkasnije do 1. travnja tekuće godine odrediti minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, kao i tablice o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta u skladu s dobi djeteta, prihodima roditelja obveznika uzdržavanja prema platnim razredima i prosječnim troškovima života u Republici Hrvatskoj.
Roditelji mogu planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi detaljno urediti visinu uzdržavanja kao obvezu roditelja s kojim dijete ne stanuje, a obveza uzdržavanja djeteta može biti utvrđena i odlukom suda u odgovarajućem sudskom postupku.
Nažalost, često se događa i da jedan od roditelja zanemaruje svoju obvezu uzdržavanja djeteta te je pravo na uzdržavanje potrebno ostvarivati u odgovarajućem sudskom ili izvansudskom postupku.
Prema Obiteljskom zakonu, ovrha radi ostvarenja tražbine uzdržavanja treba se provesti na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima te na novčanim sredstvima po računu prije ovrhe radi naplate svih drugih tražbina neovisno o vremenu njihova nastanka. Isto tako, sukladno Ovršnom zakonu (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24) prilikom ovrhe odnosno prisilne naplate potraživanja na ime uzdržavanja djeteta, iznos koji je izuzet od ovrhe odgovara iznosu jedne četvrtine prosječene mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, (ako se ovrha provodi na plaći jednakoj ili većoj od prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj), a ako ovršenik prima plaću manju od prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, izuzet je iznos koji odgovara iznosu od jedne četvrtine netoplaće ovršenika.
Treba istaknuti i da propust uzdržavanja može predstavljati i kazneno djelo. Naime, člankom 172. trenutno važećeg Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24) propisano je:
„(1) Tko ne uzdržava osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Ako se obveza iz stavka 1. ovoga članka odnosi na uzdržavanje djeteta ili osobe koja zbog starosti, bolesti, mentalnog ili tjelesnog oštećenja nije sposobna za rad, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora do tri godine.
(3) Nema kaznenog djela ako počinitelj dokaže da iz opravdanih razloga nije bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje iz stavka 1. ili 2. ovoga članka.“
Zaključno, trenutno važećim Zakonom o privremenom uzdržavanju (Narodne novine 92/14) propisani su uvjeti i načini ostvarivanja privremenog uzdržavanja djeteta hrvatskog državljanina s prebivalištem u Republici Hrvatskoj. Tako primjerice, pravo na privremeno uzdržavanje ima dijete ako roditelj koji ne stanuje s djetetom ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja na temelju ovršne isprave, u cijelosti ili djelomično, i ako se učini vjerojatnim da baka i djed po tom roditelju ne pridonose djetetovu uzdržavanju najmanje u visini koja je Zakonom o privremenom uzdržavanju određena kao iznos privremenog uzdržavanja. Ako su baka, odnosno djed obveznici uzdržavanja prema ovršnoj ispravi, dijete ima pravo na privremeno uzdržavanje u slučaju da baka, odnosno djed ne ispunjavaju svoju obvezu uzdržavanja na temelju ovršne isprave, u cijelosti ili djelomično.
Dijete ima pravo na privremeno uzdržavanje ako obveznik uzdržavanja ne ispunjava, u cijelosti ili djelomično svoju obvezu uzdržavanja dulje od tri mjeseca neprekidno od dana pokretanja ovršnoga postupka radi ostvarivanja uzdržavanja. Dijete nema pravo na privremeno uzdržavanje ako je na temelju mjere iz obiteljsko-pravne ili socijalne zaštite smješteno u udomiteljskoj obitelji, domu ili drugoj ustanovi socijalne skrbi ili ako tražbina uzdržavanja na koju se odnosi ovršna isprava više ne postoji.
Pravo na privremeno uzdržavanje priznaje se od dana podnošenja zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka radi ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje po službenoj dužnosti. Pravo na privremeno uzdržavanje traje sve dok obveznik uzdržavanja ne počne izvršavati obvezu uzdržavanja najmanje u iznosu koji je Zakonom o privremenom uzdržavanju određen kao iznos privremenog uzdržavanja. Dijete ima pravo na privremeno uzdržavanje u ukupnom trajanju od tri godine.
Privremeno uzdržavanje određuje se u pravilu u iznosu od 50 % zakonskog minimuma uzdržavanja, osim iznimno, te se privremeno uzdržavanje ne može odrediti u iznosu većem od iznosa uzdržavanja određenog ovršnom ispravom. Ako Hrvatski zavod za socijalni rad utvrdi da obveznik uzdržavanja plaća uzdržavanje u iznosu manjem od iznosa od 50% zakonskog minimuma uzdržavanja, privremeno uzdržavanje odredit će se u razlici do navedenog iznosa.
Ovaj tekst ne predstavlja pravni savjet, pa se obavezno savjetujte s pravnim stručnjakom u vašem konkretnom slučaju.