Zadnjih dana u medijima se intenzivno govori o tajnim letovima kojima se iz Njemačke u Hrvatsku vraćaju „ilegalni migranti“. Što se to zapravo događa, vraća li se uistinu 16.000 „ilegalnih migranata“ u Hrvatsku i daje li se jasna slika pročitajte u nastavku.
Tko je tko u sustavu azila i migracija?
Mediji često griješe te osobe koje se vraćaju nazivaju s jedne strane ili ilegalnim migrantima ili azilantima. To je pogrešno korištena terminologija, a vrlo važna u pravnom smislu u pogledu njihova statusa. Azilanti su osobe kojima je odobrena međunarodna zaštita (to može biti azil ili supsidijarna zaštita). Ilegalni migranti su državljani treće zemlje koji su nezakonito ušli u Hrvatsku, tj. prešli vanjsku granicu izvan mjesta ili vremena određenog za prelazak vanjske granice; izbjegli graničnu kontrolu; ušli prije isteka zabrane ulaska u Hrvatsku i boravka u Hrvatskoj, odnosno u EGP-u; ušli na temelju tuđe ili krivotvorene putne ili druge isprave koja služi za prelazak vanjske granice, odnosno vize ili odobrenja boravka. Osobe koje su vraćene u Hrvatsku nisu ni izbjeglice ni ilegalni migranti, nego su tražitelji međunarodne zaštite – državljani trećih zemalja ili osobe bez državljanstva koje su izrazile namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu i o njihovom statusu nadležno tijelo tek mora donijeti odluku. Oni nisu ovdje ilegalno, već su samim traženjem međunarodne zaštite stekli pravo na boravak u Hrvatskoj dok se odlučuje o njihovom zahtjevu. U Hrvatsku ih vraćaju druge države članice EU na temelju tzv. dublinskog postupka.
Što je Dublinska uredba i zašto su osobe vraćene u Hrvatsku?
Uredba (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. – „Dublinska uredba“ ili „Dublin III“ je uredba o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu („azila“) koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva te je njome uređen i tzv. dublinski postupak, kojim se utvrđuje koja je država odgovorna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Postoji više razloga iz kojih neka zemlja članica može biti odgovorna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a jedan od najčešćih je i taj da su osobe nezakonito prošle granicu druge države članice u zadnjih 12 mjeseci ili zatražile međunarodnu zaštitu, konkretno u Hrvatskoj. U tom slučaju druga država članica šalje Hrvatskoj zahtjev za ponovni prihvat i ako ona na to pristane, tražitelj se vraća u Hrvatsku.
Napominjemo da ovi postupci nisu novost te da se provode već godinama te da je uobičajena praksa da tražitelji iz daljih država EU budu vraćeni avionom.
U 2023. godini, Hrvatska je primila gotovo 30.000 zahtjeva za ponovni prihvat, a u Hrvatsku je vraćeno ukupno 897 osoba, najviše iz Njemačke, Austrije, Švicarske i Francuske. Napominjemo da i Hrvatska, kao članica EU, provodi dublinski postupak na isti način kao i druge države, te da i Hrvatska vraća tražitelje međunarodne zaštite u druge države na temelju Uredbom utvrđenih razloga. Prošle godine, Hrvatska je vratila 12 osoba.
Koja su prava tražitelja međunarodne zaštite u Hrvatskoj?
Nakon što osobe budu „vraćene“ iz neke druge države članice u EU, one imaju status tražitelja međunarodne zaštite u Hrvatskoj, te nadležno tijelo – Ministarstvo unutarnjih poslova, provodi postupak propisan Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti u kojem će utvrditi jesu li ispunjeni kriteriji za odobrenje međunarodne zaštite.
Tražitelji imaju pravo na boravak u Hrvatskoj, na slobodu kretanja unutar Hrvatske, smještaj u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite (u Zagrebu i Kutini), hitnu medicinsku pomoć, osnovno i srednje obrazovanje, a nakon tri mjeseca i pravo na rad.
Naša očitovanja o ovoj temi u medijima pogledajte na:
https://n1info.hr/video/n1-info/hoce-li-vraceni-migranti-ostati-u-hrvatskoj/