Od lipnja 2026. u svim državama članicama Europske unije počela su se primjenjivati nova pravila iz Pakta o migracijama i azilu. Riječ je o opsežnoj reformi europskog sustava migracija i azila koja donosi niz promjena, a među značajnijim je uvođenje tzv. graničnog postupka azila.
Jedna od zabluda o novom Paktu o migracijama i azilu jest da će se svi zahtjevi za međunarodnu zaštitu ubuduće rješavati u okviru ovakvog graničnog postupka azila. To nije točno jer ovakav postupak predstavlja iznimku od redovnog postupka odobrenja međunarodne zaštite i primjenjuje se samo kada su ispunjeni uvjeti propisani europskim zakonodavstvom.
Cilj je ovog postupka omogućiti brže odlučivanje u predmetima za koje se procjenjuje da se mogu riješiti ubrzano, primjerice kada postoje razlozi da se zahtjev za međunarodnu zaštitu smatra nedopuštenim ili kada tražitelj međunarodne zaštite dolazi iz države čiji državljani u Europskoj uniji ostvaruju međunarodnu zaštitu u vrlo malom broju slučajeva.
Tijekom ovog postupka tražitelji međunarodne zaštite u pravilu borave na lokacijama određenima za provedbu ovog tipa postupka, a prema novim pravilima smatra se da im još nije dopušten ulazak na državno područje.
Radi se o tzv. fikciji neulaska koja predstavlja jedno od obilježja graničnog postupka azila.
U praksi, za osobu koja je zatražila međunarodnu zaštitu, to znači da iako se fizički nalazi, na primjer na lokaciji i u objektu predviđenom za provedbu azilnog graničnog postupka na području Republike Hrvatske, prema pravilima Pakta, smatra se da toj osobi još nije dopušten ulazak na teritorij Republike Hrvatske.
Naravno, to ne znači da osoba “nije ovdje” ni da nadležna tijela u Hrvatskoj nemaju obvezu provesti postupak. Ministarstvo unutarnjih poslova i upravni sud odlučuju o zahtjevu za međunarodnu zaštitu i dužni su poštovati sva prava i obveze koja proizlaze iz hrvatskog, europskog i međunarodnog prava.
Za razliku od redovnog postupka odobrenja međunarodne zaštite, granični postupak azila odvija se puno brže, a sve faze u tom postupku imaju propisane znatno kraće rokove, pa cijeli postupak mora biti okončan unutar 12 tjedana.
Granični postupak azila provodi se uz pretpostavku da je provedena tzv. dubinska provjera, da tražitelju međunarodne zaštite još nije dopušten ulazak na državno područje država članica te da tražitelj ne ispunjava uvjete za ulazak u smislu Zakonika o schengenskim granicama, ako se radi o sljedećim situacijama: osoba je zatražila međunarodnu zaštitu na graničnom prijelazu na vanjskoj granici ili tranzitnom području, osoba je uhićena zbog neovlaštenog prelaska vanjske granice, osoba je iskrcana na državnom području nakon operacije traganja i spašavanja ili nakon premještanja osobe u okviru mehanizma solidarnosti.
Tri su situacije kada se granični postupak azila obavezno provodi: ako je osoba obmanula nadležna tijela iznošenjem lažnih informacija, dokumenata ili uskraćivanjem relevantnih informacija ili dokumenata, posebice o identitetu ili državljanstvu; ako se osoba smatra opasnošću za nacionalnu sigurnost ili javni poredak; ili ako osoba ima državljanstvo ili prethodno uobičajeno boravište u trećoj zemlji za koju je udio pozitivnih odluka o međunarodnoj zaštiti 20 % ili manji (godišnji prosjek za cijelu EU). Bit će potrebno posebno pratiti primjenu ovog zadnjeg kriterija jer se potreba za međunarodnom zaštitom uvijek procjenjuje pojedinačno. Činjenica da većina državljana određene države ne ispunjava uvjete za međunarodnu zaštitu ne znači da zaštita nije potrebna upravo konkretnoj osobi.
Istodobno, granični postupak azila u pravilu se ne primjenjuje na maloljetnike bez pratnje, kao ni primjerice u slučajevima kada se osobama sa zdravstvenim potrebama ili posebnim postupovnim ili prihvatnim potrebama ne mogu osigurati odgovarajući uvjeti i potrebna podrška.
Nadalje, tijekom cijelog graničnog postupka azila moraju se poštovati temeljna prava tražitelja međunarodne zaštite, zbog čega države članice moraju uspostaviti i mehanizme za praćenje poštovanja tih prava. U Hrvatskoj, na temelju zadnjih izmjena i dopuna Zakona o strancima, provedbu mehanizma treba osigurati Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. U tu svrhu Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina sklapat će sporazume s drugim državnim tijelima, međunarodnim organizacijama i organizacijama civilnog društva. Do početka rujna 2026. Vlada RH treba donijeti uredbu kojom će detaljnije razraditi sastav ovog mehanizma, način rada, financiranje, odabir provoditelja, kao i ovlasti, zadaće i osposobljavanje provoditelja.
Iako je cilj novih pravila u okviru ovog postupka brža obrada zahtjeva za međunarodnom zaštitom koji se ne smatraju utemeljenim, upravo je granični postupak azila jedan od dijelova Pakta koji je izazvao brojne reakcije. Organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava upozoravaju da će njegova provedba predstavljati velik izazov te da će biti ključno osigurati da ubrzano odlučivanje ne dovede do narušavanja prava tražitelja međunarodne zaštite.