Pravo na obiteljski život jedno je od temeljnih ljudskih prava. Ipak, izbjeglice se zbog ratova, proganjanja u zemlji podrijetla i drugih kriznih situacija često odvajaju od svojih najbližih. Takva razdvojenost utječe na sve članove obitelji, kako na one koji su ostali u zemlji podrijetla, tako na one koji su zemlju podrijetla morali napustiti te negdje drugdje potražiti zaštitu.
Odvojenost od obitelji stoga izbjeglicama otežava integraciju, povećava nesigurnost te može dovesti do slabljenja obiteljskih veza, pa čak i do njihova potpunog prekida.
Upravo zato europsko i hrvatsko zakonodavstvo prepoznaje važnost obiteljskog jedinstva. Osobe koje su u Hrvatskoj dobile međunarodnu zaštitu (azil ili supsidijarnu zaštitu) imaju pravo na spajanje s određenim članovima svoje obitelji. Iako je pravo na spajanje obitelji kao i sam postupak zakonodavno uređen, sam postupak može biti složen i dugotrajan, pa je važno razumjeti kako funkcionira.
Tko ima pravo na spajanje obitelji?
Pravo na spajanje obitelji uređeno je prvenstveno Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i Zakonom o strancima, te odgovarajućim podzakonskim aktima.
Osoba koja ima odobren azil ili supsidijarnu zaštitu može se spojiti s članovima svoje uže obitelji tj. s bračnim ili izvanbračnim partnerom; životnim ili neformalnim životnim partnerom; zajedničkom maloljetnom djecom (uključujući posvojenu); maloljetnim djetetom i maloljetnim posvojenim djetetom partnera koji ostvaruje roditeljsku skrb o djetetu; punoljetnim nevjenčanim djetetom koje se zbog zdravstvenog stanja ne može brinuti o sebi; roditeljem ili zakonskim zastupnikom djeteta (ako je maloljetno dijete dobilo zaštitu u Hrvatskoj) te srodnikom prvog stupnja u ravnoj uzlaznoj lozi s kojim je živio u zajedničkom kućanstvu, ako se utvrdi da je ovisan o skrbi.
Dodatno prema Zakonu o strancima, moguće je odobriti spajanje i s drugim srodnicima, ako postoje osobni ili ozbiljni humanitarni razlozi za spajanje obitelji.
Kako izgleda postupak?
Sam postupak spajanja obitelji sastoji se od dvije faze:
- odobravanja privremenog boravka, te
- izdavanja dugotrajne (D) vize.
1. Podnošenje zahtjeva za privremeni boravak
Najčešće član obitelji podnosi zahtjev za privremeni boravak u nadležnom hrvatskom veleposlanstvu ili konzulatu. Ako osobi nije potrebna viza za ulazak u Hrvatsku, osoba zahtjev može predati i u nadležnoj policijskoj postaji ili upravi u Hrvatskoj. Od 2025. godine Zakonom o strancima uvedena je važna novina sukladno kojoj azilant ili osoba pod supsidijarnom zaštitom može u Hrvatskoj u policijskoj postaji ili upravi podnijeti zahtjev za privremeni boravak za člana svoje obitelji kojem je inače potrebna viza za ulazak u Hrvatsku, što bi obiteljima trebalo olakšati postupak.
Uz ostale dokumente koje je potrebno priložiti uz zahtjev za privremeni boravak osobe moraju dokazati i postojanje obiteljskog odnosa i priložiti odgovarajuće dokumente kojima dokazuju obiteljski odnos (npr. vjenčani list, rodni list, dokazi o izvanbračnoj zajednici). Međutim, ako obitelj ne može pribaviti potrebne dokumente kojima se dokazuje određeni obiteljski odnos, nedostatak tih dokumenata ne može biti razlog za odbijanje zahtjeva, već će se uzeti u obzir druge okolnosti na temelju kojih se može procijeniti postoji li takav odnos.
Nakon što veleposlanstvo RH zaprimi zahtjev za privremeni boravak s pratećom dokumentacijom, sve se prosljeđuje nadležnoj policijskoj upravi ili postaji u Hrvatskoj, koja donosi odluku. Ako je odluka pozitivna, privremeni boravak može se odobriti na vrijeme do dvije godine.
2. Dugotrajna (D) viza
Nakon odobrenog privremenog boravka, član obitelji mora podnijeti zahtjev za dugotrajnu vizu uz druge potrebne dokumente u hrvatskom veleposlanstvu ili konzulatu kojom prilikom se uzimaju i biometrijski podatci. Ponekad umjesto nadležnog hrvatskog veleposlanstva ili konzulata ovaj dio zaprimanja zahtjeva i uzimanja biometrijskih podataka odrađuju tzv. vanjski pružatelji usluga. Hrvatsko veleposlanstvo ili konzulat odluku o dugotrajnoj vizi donosi u roku 15 dana, uz mogućnost produljenja na 45 dana.
Maloljetna djeca
Posebna pravila vrijede za maloljetno dijete koje se spaja s roditeljem koji u Hrvatskoj već ima azil ili supsidijarnu zaštitu te će dijete sukladno važećem zakonodavstvu i samo dobiti istu vrstu zaštite kakvu u Hrvatskoj ima roditelj s kojim se spaja. No kako bi uopće moglo ući u Hrvatsku, dijete ipak najprije mora dobiti odobrenje privremenog boravka i dugotrajnu vizu, a zatim nakon što dijete dođe u Hrvatsku, roditelj koji ima odobrenu međunarodnu zaštitu podnosi zahtjev za međunarodnu zaštitu u ime djeteta.
Koji izazovi se najčešće pojavljuju?
Iako je postupak spajanja obitelji jasno propisan, obitelji koje pokreću ovaj postupak često se susreću s brojnim preprekama. To uključuje: nemogućnost prikupljanja dokumenata u zemljama podrijetla gdje institucije često ne funkcioniraju; dugotrajnost i složenost postupka kao i nedostatak informacija o postupku i potrebnim koracima, velike udaljenosti između zemlje podrijetla i nadležnih hrvatskih veleposlanstava i konzulata ili vanjskih pružatelja usluga; visoke troškove prijevoda i legalizacije dokumenata, te visoke troškove putovanja.
Zbog svega toga mogu proći mjeseci ili čak godine dok se obitelj ponovo ne okupi. Jednom kada izbjeglica ponovno živi s članovima svoje obitelji, veće su i šanse za uspješnu integraciju.
Zato je važno da se postupci vode pažljivo, uz razumijevanje svih okolnosti i prepreka koje obitelji prolaze.