Dana 26. ožujka 2025. godine, u prostorijama Hrvatskog Crvenog križa, održan je prvi ovogodišnji sastanak Koordinacije za azil, koji je okupio predstavnike nadležnih institucija i organizacija uključenih u sustav azila. Glavna tema sastanka bio je Dublinski postupak, a uvodna izlaganja održali su Sandrina Sršan Petković (voditeljica Službe za međunarodnu zaštitu pri Ministarstvu unutarnjih poslova), Filip Stipić (voditelj Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite pri Ministarstvu unutarnjih poslova) i Antoana Silov (voditeljica programa migracija organizacije Liječnici svijeta – MdM).
Prema službenim podacima Ministarstva unutarnjih poslova, Hrvatska je tijekom 2024. godine zaprimila 24.363 ulazna zahtjeva u okviru Dublinske uredbe. Na temelju tih zahtjeva, ukupno su u Hrvatsku vraćene 1.698 osobe, pri čemu najveći broj dolaznih transfera dolazi iz Njemačke, Švicarske, Austrije i Francuske. Većina vraćenih osoba prevezena je zračnim putem, osim u slučajevima kada se radi o povratcima iz susjednih zemalja, poput Slovenije ili Mađarske, gdje se najčešće koriste cestovni prijevoz i policijska pratnja.
Temelj za najveći broj vraćanja je članak 18. stavak 1. točka (b) Dublinske uredbe, koji propisuje da država članica mora mora prihvatiti podnositelja zahtjeva čiji se zahtjev razmatra i koji je zahtjev podnio u drugoj državi članici ili koji je na državnom području druge države članice bez dokumenta o boravku.
Statistike također pokazuju da su osobe koje se najčešće vraćaju u Hrvatsku državljani Afganistana, Sirije i Rusije.
Osim ulaznih zahtjeva, Hrvatska je u 2024. godini podnijela 779 izlaznih zahtjeva prema drugim državama članicama, a realizirala 18 izlaznih transfera. Najveći broj premještaja iz Hrvatske izvršen je u Francusku, Austriju i Njemačku.
Tijekom sastanka naglašeno je kako velik broj osoba koje su vraćene u Hrvatsku iz drugih država članica ima ozbiljna mentalna i fizička zdravstvena stanja, što predstavlja značajan izazov za institucije i organizacije koje djeluju u okviru sustava. Djelatnici Ministarstva unutarnjih poslova, kao i nevladine organizacije koje pružaju podršku u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite, svakodnevno se susreću s teškoćama u osiguravanju adekvatnog smještaja, medicinske skrbi i psihosocijalne podrške za osobe kojima je to prijeko potrebno.
Jedan od problema koji je istaknut tijekom rasprave jest da se mnoge osobe vraćaju u Hrvatsku iznenada, često usred noći, bez prethodne najave i bez mogućnosti da prikupe osobne stvari ili medicinsku dokumentaciju. Ovakva praksa dodatno otežava pružanje pravovremene medicinske pomoći i podrške, osobito za ranjive skupine, poput osoba s kroničnim bolestima i žrtava trauma.
Također, prisilno odvajanje od obitelji u trenutku vraćanja dodatno pogoršava njihovu emocionalnu i psihološku situaciju, produbljujući osjećaj nesigurnosti i nepovjerenja u sustav međunarodne zaštite.
Sudionici su se složili da je nužno unaprijediti sustav razmjene informacija između država članica EU-a, kako bi se povratak provodio nahumaniji i organiziraniji način, uz puno poštivanje dostojanstva i temeljnih prava osoba uključenih u postupak. Trenutni sustav često dovodi do situacija u kojima osobe bivaju vraćene iznenada, bez prethodne najave, što otežava njihovu pripremu i prilagodbu na povratak u Hrvatsku.