Zaključci na temelju aktivnosti provedenih po projektu „Ostvarimo prava djece bez pratnje!“

Zaključci na temelju aktivnosti provedenih po projektu „Ostvarimo prava djece bez pratnje!“

Tijekom provedenih aktivnosti predviđenih projektom „Ostvarimo prava djece bez pratnje!“ (dalje: Projekt), i to sastanaka pravnika HPC-a sa stručnim djelatnicima zaposlenim u školama i domovima zdravlja, te s predstavnicima Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva vanjskih i europskih poslova, kao i pravnih savjetovanja s djecom bez pratnje, prepoznata su određena otvorena pitanja, zapravo problemi koji se javljaju u izravnom radu s djecom bez pratnje što nesumnjivo utiče na zaštitu i ostvarivanje njihovih prava. Svi zajedno, predstavnici projektnih partnera i sudionici sastanaka iz školskog i zdravstvenog sustava, kao i iz tijela državne vlasti, raspravljali smo o takvim izazovima u svakodnevnom radu na koje smo odgovorili putem definiranja potreba za rješavanjem problema u formi zaključaka. Zaključci ponajprije uzimaju u obzir koncept zaštite najboljeg interesa djeteta kao ključnog kriterija u postupanju prema svoj djeci neovisno o statusu, i to u odnosu na ostvarivanje prava na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i spajanje obitelji, kako sljedi.

I. Ostvarivanje svih prava djece bez pratnje

  1. Potreba omogućavanja pravovremenog i potpunog ostvarivanja zakonom definiranih prava djece bez pratnje stranih državljana, a pogotovo prava na obrazovanje i prava na zdravstvenu zaštitu kao jedna od najteže ostvarivih prava (stupanj nemogućnosti ostvarivanja varira od grada do grada u Republici Hrvatskoj);
  2. Potreba upoznavanja s komunikacijskim i kulturološkim posebnosima u radu s djecom bez pratnje jer ta djeca u pravilu dolaze iz država drugih civilizacijskih i kulturnih krugova;
  3. Potreba uspostave efikasnije međusobne komunikacije između centara za socijalnu skrb radi izbjegavanja kraćih ili dužih vremenskih perioda u kojima dijete bez pratnje nema imenovanog posebnog skrbnika;
  4. Potreba za eventualnim novim zapošljavanjima osoba u centru za socijalnu skrb koji bi prethodno bili educirani o temi djece bez pratnje zbog prezauzetosti posebnih skrbnika;
  5. Potreba angažiranja prevoditelja za razgovor s djecom bez pratnje te osiguravanje njihovog plaćanja (mogućnost korištenja prevoditelja navedenih na listi Ministarstva unutarnjih poslova kroz suradnju između Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i Ministarstva unutarnjih poslova) kako bi se dijete moglo sporazumjeti i izraziti svoje mišljenje;
  6. Potreba formiranja liste posebnih skrbnika posebno educiranih za rad s djecom bez pratnje;
  7. Nužnost osiguravanja kontinuirane edukacije za posebne skrbnike u području sustava međunarodne zaštite, a zbog obveze posebnih skrbnika prilikom ostvarivanja prava djece bez pratnje;
  8. Nužnost osiguravanja plaćanja prekovremenog rada posebnih skrbnika koji bi po zakonu trebao biti plaćen;
  9. Nužnost osiguravanja plaćanja posebnih skrbnika i njihovih dežurstava izvan radnog vremena.

II. Ostvarivanje prava na obrazovanje

  1. Potreba uključivanja djece bez pratnje u školu u najkraćem mogućem roku, a najaksnije u roku 30 dana od podnošenja zahtjeva ili reguliranja drugog statusa;
  2. Potreba pravovremene dostave suglasnosti od Ministarstva znanosti i obrazovanja za provođenje pripremne nastave učenja hrvatskog jezika i ponovne provjere znanja hrvatskog jezika kada treba donijeti odluku treba li dijete ponavljati pripremnu nastavu (ta potvrda se u praksi dosta dugo čeka);
  3. Potreba dostavljanja upute svim školama o načinu provođenja pripremne nastave;
  4. Potreba za omogućavanjem prilagodbe učenja hrvatskog jezika djeci bez pratnje koja ne pišu latiničnim pismom i ne govore engleski jezik;
  5. Potreba za osiguravanejm stalne nazočnosti prevoditelja tijekom vremena izvođenja pripremne dopuske nastave, pogotovo za paštu jezik, kao najčešći jezik kojim govore djeca bez pratnje te osigurati njihovo adekvatno plaćanje;
  6. Potreba za informiranjem roditelja i njihove djece o djetetu bez pratnje koje će se tek uključiti u školu i pravu na različitost ;
  7. Potreba rješavanja nemogućnosti izdavanja svjedožbi kod djece koja nemaju dodijeljen OIB;
  8. Potreba nastavljanja jačanja suradnje oko upisa djeteta bez pratnje u škole, između nadležnih ustanova socijalne skrbi u kojoj se smještaju djeca bez pratnje i škola;
  9. Jačanje kapaciteta i povećanje broja posebnih skrbnika koji predstavljaju ishodišnu točku samog postupka uključivanja djeteta bez pratnje u školu.

III. Ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu

  1. Potreba za obveznim provođenjem inicijalnog zdravstvenog pregleda;
  2. Potreba poštivanja obveze da se u ustanovu ne primi dijete bez pratnje ako inicijalni zdravstveni pregled nije proveden;
  3. Potreba za provođenjem detaljnijeg inicijalnog zdravstvenog pregleda djeteta bez pratnje;
  4. Nužnost upućivanja djeteta u njegovo pravo na zdravstvenu zaštitu uz prisustvo prevoditelja;
  5. Potreba omogućavanja korištenja usluga dječjeg psihologa ili psihijatra, ovisno o potrebama djeteta bez pratnje, koji su posebno obučeni za rad s djecom, posebno u odnosu na potencijalne žrtve mučenja;
  6. Potreba uvođenja odgovarajućih sankcija u slučajevima odbijanja pojedinih liječnika da pregledaju djecu bez pratnje ili novčanoj stimulaciji onim liječnicima koji žele pregledavati takvu djecu;
  7. Potreba za rješavanjem problema nedostatka ginekologinja;
  8. Potreba osiguravanja zdravstvene zaštite u Tranzitnom prihvatnom centru u Trilju zbog nedovoljnog broja liječnika u Trilju i okolici;
  9. Potreba uvažavanja kulturoloških različitosti prilikom liječničkog pregleda;
  10. Potreba za sustavnim rješavanjem problema mentalnog zdravlja tražitelja međunarodne zaštite i postupanja s takvim osobama, posebno s djecom bez pratnje, uspostavljanjem formalizirane suradnje između zdravstvenih ustanova koje se bave zaštitom mentalnog zdravlja;
  11. Potreba jačanja informiranosti te dodatne edukacije zdravstvenih djelatnika o postupanju prema ovoj skupini osoba, provođenjem edukacija zdravstvenih djelatnika u cijeloj Hrvatskoj o pravu djece bez pratnje na zdravstvenu zaštitu te potreba za ponovnim upućivanjem naputka svim zdravstvenim ustanovama kako postupati prema djeci bez pratnje;
  12. Potreba prepoznavanja i formiranja zainteresirane skupine liječnika iz domova zdravlja koji bi zaprimali sve pacijente – strance, tražitelje međunarodne zaštite ili one s odobrenom međunarodnom zaštitom, posebno u odnosu na djecu bez pratnje.

IV. Ostvarivanje prava na spajanje obitelji

  1. Potreba osvještavanja svih aktera u sustavu da su djeca bez pratnje ranjiva skupina osoba te prilagođavanja postupanja prema njima;
  2. Potreba educiranja svih aktera u sustavu o postupku spajanja s naglaskom na najranjiviju skupinu osoba – djecu bez pratnje;
  3. Potreba pojednostavljivanja ostvarivanja prava na spajanje obitelji roditelja ili srodnika djeteta bez pratnje s djetetom bez pratnje u Hrvatskoj, a koji se nalaze u zemljama podrijetla, zbog izrazite ranjivosti takvog djeteta (često teško izvedivo zbog kompliciranosti postupka, stroge administracije te nedostatka financijskih sredstava);
  4. Potreba olakšavanja otežanog pristupa nadležnoj ambasadi što uključuje i pribavljanje viza, organizaciju putovanje, financijska sredstva i boravak u drugoj zemlji prilikom čekanja na odobrenje zahtjeva;
  5. Potreba nalaženja rješenja kroz propise i /ili praksu zbog nemogućnosti prevođenja potrebnih dokumenata na hrvatski jezik u zemlji podrijetla, a zbog nedostatka prevoditelja za hrvatski jezik u nekim zemljama;
  6. Potreba nalaženja rješenja kroz propise i /ili praksu zbog nemogućnosti pribavljanja valjane putne isprave u ratom zahvaćenim zemljama, a što je uvjet za pokretanje postupka spajanja obitelji;
  7. Potreba nalaženja rješenja kroz propise i /ili praksu zbog nemogućnosti prikupljanja dokaza o srodstvu u ratom zahvaćenim zemljama;
  8. Potreba nalaženja rješenja kroz propise i /ili praksu zbog pružanja adekvatne pomoći i podrške tijekom tog postupka djeci bez pratnje prilikom spajanja članova njihovih obitelji s njima;
  9. Potreba nalaženja rješenja kroz propise i /ili praksu zbog osiguravanja sredstava za spajanje djece bez pratnje s njihovim roditeljima ili srodnicima.